Učiti iscjeljivati · Što učiš

Polaganje ruku bez prenošenja energije

Napomena: radionice se održavaju samo na njemačkom.

Vježba oko koje se vrti drugi dio radionice. Ništa ne daješ, ostaješ uz sebe i tu si. Tko leži, smije u svakom trenutku reći stop.

Učiti iscjeljivati · polaganje ruku

Pri polaganju ruku ništa ne daješ. Ostaješ uz sebe, tu si za drugoga i promatraš.

Izvana izgleda kao da netko nešto čini za čovjeka na ležaju. Riječ je o suprotnome. Tvoj je fokus više kod tebe nego kod čovjeka koji leži. Upravo je to čini teškom, i upravo je zato vježbaš.

nikakvaenergija se ne daje ni ne uzima

1 rukauvijek ostaje na tijelu

nema određenogtrajanja, nekad kraće, nekad dulje

u svakom trenutkusmije onaj tko leži reći stop

O čemu je riječ u ovoj vježbi

Većina ljudi koji prvi put nekome polože ruku žele pomoći. Žele nešto postići, nešto ukloniti, nešto poslati. Zato prije vježbe svaki put kažem isto:

Ricove riječi
Nije riječ o tome da pomažete, nego da ste samo tu, ostanete uz sebe, budete tu za onoga tko leži i promatrate. Ako to čisto napravite, dogodit će se mnogo više nego što mislite. I fokus uvijek mora biti više kod vas nego kod onoga tko leži.
Rico Brunner, radionica

To je obrat onoga što se očekuje. U središtu tvoje pozornosti nije drugi, nego ti sam. Samo tako možeš biti potpuno tu a da se ne izgubiš. Dodiruješ tijelo, ali svoju energiju ne miješaš s njegovom. Tjelesno smiješ dodirnuti, energetski samo gledati.

Ovako teče vježba

Ne počinjemo odmah na čovjeku. Najprije položiš ruke na prazan ležaj i vježbaš pritom ostati uz sebe. Tek onda dolazi čovjek. Načelo ostaje isto, samo sada netko leži.

Na praznom ležajuPoložiš ruke i ostaješ uz sebe. Nitko ne leži, ništa ti ne odvlači pozornost.

U paruJedan legne, drugi stoji pokraj. Tko ne želi, sjedne sa strane.

Paziti jedno na drugoTko leži, pazi daje li drugi energiju. Tko stoji, pazi da je ne uzima.

Promijeniti rukePovremeno promijeniš mjesto. Jedna ruka pritom uvijek ostaje na tijelu.

PričatiNa kraju pričate kako je bilo. Ono što jedan osjeti, drugi ne mora osjetiti.

To što čovjek na ležaju sudjeluje u provjeri ima razlog. Povećava pritisak da ostaneš uz sebe. Oči pritom možeš imati otvorene ili zatvorene. Oči ionako ne vide energetsko polje.

Zašto tvoj pogled ostaje na cjelini

Ovisno o tome gdje položiš ruku, opažaš drugo, ponekad i povrijeđeno mjesto. Iskušenje je veliko usredotočiti se upravo na to. Tko to čini, čovjeka čini malim, svodi ga na to jedno mjesto. Tvoja pozornost tada povećava upravo ono na čemu leži. Ako ostaneš uz sebe i vidiš čovjeka kao cjelinu, to mjesto pripada cjelini a da ne određuje sve.

Htjeti aktivno nešto činiti pritom je najveća zamka.

Ricove riječi
A aktivno činjenje je takvo kao kad si skuhao, a netko dođe i kaže: … Stavit ću još malo soli, malo ovoga, onoga. Uništi se jelo.
Rico Brunner, radionica

Tvoja pozornost većim dijelom ostaje kod tebe. Između vas nastaje susret, ali ništa ne prelazi. Shematski.

Što nastaje između vas

Kad se dvoje ljudi susretne, djeluju jedno na drugo. Tako je i pri polaganju ruku. Ipak to nije prijenos.

Ricove riječi
Kad se polaže ruka, postoji međudjelovanje, jer je to susret, ali to međusobno nema nikakve veze. To je kao kad izađem van i sunce me grije, to nema veze sa suncem.
Rico Brunner, radionica

Ono što osjećaš malo govori

Mnogi pri polaganju ruku nešto dožive: toplinu, hladnoću, strujanje, umor. Iz toga se malo može iščitati. Ono što osjeća čovjek pokraj ležaja i ono što osjeća čovjek na ležaju može se posve razlikovati. Ja ponekad imam vruće ruke koje peku, a onaj tko leži doživljava ih kao hladne. Ponekad mislim da se jedva išta dogodilo, a moj sugovornik to doživi sasvim drukčije.

Zato svoj osjet ne vežeš uz ono što se događa kod drugoga. Promatraj bez ocjenjivanja. Kad primijetiš da si preko osjećanja ispao iz sebe, jednostavno se vratiš k sebi.

Pravila dodira

Ruke leže na mjestima koja su svima ugodna: na čelu, na tjemenu, na trbuhu, na koljenima, na stopalima. Moguće je i na rukama. Područje prsa izostavljaš, kod svih ljudi.

Gdje leže ruke na radionici. Kad mijenjaš mjesto, jedna ruka ostaje na tijelu. Shematski.

Kad mijenjaš mjesto, jednu ruku uvijek ostavljaš na tijelu. Tko leži zatvorenih očiju, tako u svakom trenutku zna gdje si. Ako makneš obje ruke i odjednom se pojaviš kod stopala, prestraši se. S jednom rukom na tijelu nastaje povjerenje.

Najvažnije pravilo vrijedi za obje strane:

Ricove riječi
Ono što je važno, kad netko leži i osjeća se nelagodno, onda smije nekomplicirano reći stop i sjesti. Nitko ne mora raditi s nekim s kim ne želi. To ne moramo ni shvaćati osobno. I nitko ne mora raditi nešto što ne želi.
Rico Brunner, radionica

Svi smo odrasli i možemo reći što želimo. A vježba smije biti i zabavna.

Koliko dugo ruka leži

Određenog trajanja nema. Ponekad je to pet minuta, ponekad dvadeset. Tko kod svih uvijek jednako dugo polaže ruke, neke preoptereti. Vrlo nervozan čovjek možda želi da ga se pusti već nakon jedne minute. Tada prestaješ ranije. Mnogi očekuju pola sata. Presudno nije vrijeme, nego ono što čovjek na ležaju trenutno može primiti.

Što pritom sam činim

I nakon toliko godina pri polaganju ruku svaki se put trudim ostati uz sebe. Ne radim to po geslu „Ja to znam“. Nakon toga se svaki put pitam jesam li doista ostao uz sebe. Ta mala kontrola meni se jako dobro pokazala, i preporučujem je i tebi.

Najviše sam naučio u godinama u kojima sam samo promatrao. Tko ima hrabrosti promatrati umjesto djelovati, više razumije.

Kome ova vježba nešto daje

Tko upravo i sam ima malo tla pod nogama, na ležaju uči da ne mora ništa davati da bi bio tu za nekoga. Tko želi zadržati ono što je postigao, vježba ostati uz sebe i u blizini drugog čovjeka. A tko se želi dalje razvijati i možda jednom raditi s drugima, ovdje vježba temelj za to. Zašto se pritom ništa ne prenosi, piše pod Tri načina pomaganja energijom.

Česta pitanja

Moram li nešto činiti kad ležim?: Ne. Smiješ jednostavno ležati i biti uz sebe. Ako želiš, paziš daje li drugi energiju. A ako ti nije ugodno, kažeš stop.
Primam li nešto od drugoga?: Ako ostaješ uz sebe i ništa ne želiš dati, nastaje susret, a ne prijenos. Po čemu primjećuješ da prelaziš svoju granicu, piše pod Po čemu prepoznaješ vlastitu granicu.
Što ako ne želim da me se dodiruje?: Onda sjedneš sa strane. Nitko ne mora sudjelovati, i nitko to ne shvaća osobno.
Ništa nisam osjetio. Jesam li krivo radio?: Ne. Ono što osjećaš malo govori o tome što se događa. Riječ je o vježbanju, a ne o osjećanju. Više pod Kad ništa ne opažaš.
Zašto moj fokus treba biti kod mene, a ne kod drugoga?: Zato što samo tako ostaješ uz sebe. Tko se posve usmjeri na drugoga, gubi se i počinje htjeti nešto činiti.