Tvoja svakodnevica · promatrati
Osjećaj govori malo. Usporedba govori više: tvoj papirić s početka, tvoja svakodnevica i pogled nekoga tko te poznaje.
Sve je to dobrovoljno. Rico radi na tvom polju bez obzira zapisuješ li nešto ili ne.
Zašto promatranje govori više od osjećaja
Velik dio rada leži izvan onoga što opažaš. O tome opširno piše na stranici Zašto ne osjećaš sve. Rico radi ondje gdje su uzroci, a ne ondje gdje se brzo nešto može osjetiti. Izričito kaže i o čemu nije riječ:
„Cilj pratnje na daljinu nije da čovjek primijeti da ja radim“
Rico Brunner
Tome se pridružuje osobitost koja stoji u Ricovu modelu. Ono što dobro funkcionira ne upada u oči. Svoje koljeno rijetko primjećuješ dok jednostavno radi ono što treba. S poljem je prema Ricu slično.
„Energetsko polje koje dobro funkcionira ne osjeća se.“
Rico Brunner
Ta rečenica vrijedi samo u jednom smjeru. To što malo osjećaš ne znači da sve funkcionira. A to što mnogo osjećaš ne znači da se mnogo događa. Zato sam osjećaj nije dobro mjerilo, ni za Rica ni za tebe.
A onda postoji nešto vrlo ljudsko. Ono što više nije teško brzo se zaboravi, često već nakon nekoliko dana.
„I to tako da, kad imam problem i on se riješi, u roku od dva, tri dana zaboravim da sam taj problem imao.“
Rico Brunner
Rico to smatra ispravnim, jer čovjek mora ići dalje. Ali za promatranje to znači: bez sidra s početka nemaš ništa s čime bi usporedio.
Tvoje sidro: tri rečenice na početku
Sidro je malo. Dobrovoljno je i nije domaća zadaća.
- Zapiši što te trenutačno najviše zaokuplja. Dvije, tri rečenice su dovoljne.
- Zapiši što ti je trenutačno teško ili što bi se želio usuditi: situaciju, razgovor, zadatak.
- Dopiši datum i spremi papirić.
Savjet koji Rico daje za prepoznavanje obrazaca ponašanja pomaže i ovdje: piši u obliku mogućnosti. „Mislim da je to pokrenulo“ ostavlja prostor. Čvrsta rečenica zvuči kao presuda, a tvoj papirić treba ostati opažanje.
Nakon nekoliko tjedana ponovno ga pročitaš. Ne zato da bi nešto dokazao, nego da usporediš. Nešto je možda još isto. Nečega možda više nema, a bez papirića to ne bi primijetio. Ako si pri narudžbi zapisao svoju temu, ona može biti tvoje sidro.
Tri izvora za usporedbu: tvoj papirić, tvoja svakodnevica i ono što primijete drugi. Iz toga slijede povratna informacija Ricu, ako želiš, i tvoja vlastita odluka.
Drugi to često vide prvi
Često to drugi primijete prije tebe. Rico to kaže o obrascima ponašanja sasvim općenito: kod sebe ih čovjek loše prepoznaje, izvana se vide mnogo bolje.
„… ponekad drugi ljudi osjete da je čovjek mirniji, da je usredotočeniji, da se bolje može ograditi. A ponekad mu samom to ne upadne u oči.“
Rico Brunner
Zato pitaj nekoga tko te dobro poznaje. Najbolje otvoreno, bez nametanja odgovora: „Je li ti u posljednje vrijeme nešto upalo u oči kod mene?“ Pitanje koje već sadrži odgovor ne donosi ti ništa novo.
Dobar dan ili promjena?
Dobar dan je dobar dan. Ono što se miče u polju prema Ricu se prije pokazuje kroz dulje vrijeme. Najčešće po tome što ti nešto uspije, a da se na to ne prisiljavaš. Kad dio polja funkcionira, čovjek ga koristi ne razmišljajući o tome.
Dobar dan
- dolazi i prolazi s danom
- često ovisi o snu, vremenu, raspoloženju
- primijetiš ga odmah
Ono što se miče u polju
- pokazuje se prije kroz dulje vrijeme
- pokazuje se u situacijama koje se vraćaju
- često to primijetiš tek u usporedbi
Tri naznake pomažu pri razlikovanju. Nijedna nije dokaz.
- Situacija koja te prije izbacivala iz takta vraća se, a ti više puta reagiraš drukčije.
- Nisi to „napravio“. To se dogodilo.
- Netko ti kaže da djeluješ mirnije ili jasnije, a da mu to nisi spomenuo.
Na što možeš paziti ovisno o situaciji
Što se isplati promatrati, ovisi o tome gdje se upravo nalaziš. Često si u više situacija istodobno; tada vrijedi više od jednog retka.
Kad ne prepoznaješ nikakvu promjenu
To se događa i nije razlog da se sramiš ili da nešto uljepšavaš. To što ništa ne osjećaš samo po sebi ne dopušta sigurnu tvrdnju, ni u jednom ni u drugom smjeru. Rico otvoreno pripovijeda da neki ljudi kod teških konstelacija dugo ništa nisu primijetili i dodaje da kod tebe to ne mora biti tako.
Umjesto da se smiruješ, pomaže postupak.
Koliko ćeš vremena dati svemu tome, nitko ne može odlučiti umjesto tebe. Rico to kaže bez okolišanja:
„To pitanje svatko može procijeniti samo za sebe.“
Rico Brunner
Što se događa s tvojim opažanjima
Tvoja opažanja ne usmjeravaju gdje Rico radi u tvom polju. To čita u samom polju. Ipak su važna. U njegovu modelu tvoje povratne informacije i tvoja svakodnevica tvore drugu kontrolu uz njegovu percepciju. Kroz dulje vrijeme pokazuju odgovara li rad tvom životu. Što sadrži dobra povratna informacija, piše na stranici Kad postane teže.
Česta pitanja
- Moram li voditi dnevnik?
- Ne. Tri rečenice na početku su dovoljne, a i one su dobrovoljne. Tko voli pisati više, smije. Za Ricov rad to ne čini razliku.
- Kad trebam ponovno pročitati papirić?
- Nakon nekoliko tjedana, kad se sjetiš. Određenog termina nema. Važnije od dana je da čitaš polako i iskreno uspoređuješ.
- Trebam li Ricu napisati što mi upada u oči?
- Ako želiš, da, e-poštom na [email protected]. Korisno je i ono što te zbunjuje ili što se ne uklapa u ove stranice.
- Što ako primijetim nešto što me brine?
- Onda ne čekaš sljedeću usporedbu. Kod tegoba ideš liječnici ili liječniku, a u hitnom slučaju zoveš 144. Što još vrijedi, piše na stranici Kad postane teže.
Kako dalje
Što činiš kad ti je lošije, piše na stranici Kad postane teže. Kako ide kraj, piše na stranici Trajanje, kraj i povratak. Zašto osjećaj otkriva tako malo, objašnjava stranica Zašto ne osjećaš sve.