Razumjeti energetsko polje · opažanje
Opažaš samo dio svog energetskog polja. Radi se ondje gdje leže uzroci, a to je često izvan tog dijela.
Zato osjećaj u jednom pojedinom danu malo govori o tome radi li se i gdje se radi.
Kao s vidnim poljem tvojih očiju
Tvoje oči gledaju naprijed. Ono što se događa iza tebe ne vidiš, a ipak se događa. Tako Rico opisuje i tvoje energetsko polje: opažaš samo jedan njegov dio.
„Područje opažanja koje imamo manje je od cijelog našeg sustava. To se može usporediti s vidnim područjem očiju.“
Rico Brunner
Koliko to vidno polje seže, ne ostaje uvijek isto. Pomiče se ovisno o tome na što paziš. Novi zadatak, nova veza, drugi prioriteti usmjeravaju pogled drugamo. No jedno prema Ricu ostaje isto:
„Ali ono što nikada ne vidim jest ono što je iza mene.“
Rico Brunner
Santa leda: što leži iznad, a što ispod vode
Rico za isto koristi i sliku sante leda. Iznad vode leži dio koji doživljavaš i osjećaš. Ispod leži veći dio, koji ne doživljavaš. Prema njegovoj procjeni oko 80 posto tvog polja leži izvan onoga što opažaš, a to je kod svakog čovjeka različito.
„Kada radim na svjesnom dijelu, to se odmah odražava u energetskom polju. Promjena se primijeti odmah. Kada radim na nesvjesnom dijelu, promjena se ne primijeti izravno, nego se primijeti tek mnogo kasnije.“
Rico Brunner
Promjena u nesvjesnom dijelu često postaje osjetna tek kada dosegne područje koje opažaš. Koliko to traje, kod svakog je čovjeka drukčije i ne može se planirati.
Gdje se radi i zašto baš ondje
Rico bi mogao raditi ondje gdje brzo nešto primijetiš. Svjesno to ne čini. Radi ondje gdje vidi uzroke.
„u načelu je važno da se radi ondje gdje su uzroci, gdje energetsko polje treba podršku, a ne ondje gdje je promjena brzo osjetna.“
Rico Brunner
To ima razlog koji seže dalje od pratnje na daljinu. Rico opaža da mnogi ljudi ne napreduju jer uzrok uvijek traže u području koje opažaju. Ondje se ponekad mnogo toga događa, a na kraju ipak ostaje isto. Više o tome piše na stranici Zašto sam trud nije dovoljan.
Svoje polje već odavno osjećaš, samo to ne primjećuješ
Mnogi vjeruju da svoje energetsko polje uopće ne osjećaju. Prema Ricu svaki čovjek osjeća vlastitu energiju. Većina to samo ne primjećuje, jer ono što osjeća smatra normalnim.
„A većina ljudi misli da, ako želi osjetiti vlastitu energiju, mora osjetiti nešto dodatno. Mora osjetiti nešto više, a to je zabluda.“
Rico Brunner
K tome dolazi pravilo koje u prvi mah zvuči naopako. Ono što dobro funkcionira jedva se primjećuje. Rico to opisuje ovako: svoje se opažanje intenzivno opaža prije svega onda kada nema dovoljno stabilnosti. Gdje ima mnogo stabilnosti, opažanje djeluje nespektakularno, jer sustav može sve obraditi.
Zato ni više osjećati nije bolje. Tko opaža više od sebe nego što može obraditi, prema Ricu time se prije preoptereti. Zato on radi tiho. Mnogi ljudi zato u pojedinom danu ništa ne primijete.
Zašto osjećaj nije dobro mjerilo
Pratnja na daljinu nije napravljena zato da nešto osjetiš. Rico to kaže bez okolišanja:
„Cilj pratnje na daljinu nije da čovjek primijeti da radim“
Rico Brunner
K tome dolazi nešto ljudsko. Ono što više nije teško brzo nestaje iz sjećanja. Rico opaža da ljudi nakon dva, tri dana često više ne znaju da je nešto nekoć bilo teško. Polje i život su prema njegovu opisu usmjereni na nastavljanje. Zato se isplati na početku zapisati s čime počinješ. Tvoja tema služi upravo tome, kao bilješka za tebe.
Rico prvo razdoblje uspoređuje sa štednjom. Tko počne odvajati novac, još nema imetak, iako štedi. A ako se pitaš radiš li nešto pogrešno jer ništa ne primjećuješ: u pravilu ne.
Važno
Ništa ne osjećati ne znači da se ništa ne događa. No to nije ni dokaz da se nešto događa. Miče li se nešto u tvom polju, Rico vidi u polju, a ne po tvom osjećaju. Ako si nesiguran, pitaj.
Što umjesto toga možeš činiti
Ne čekati, nego promatrati. Kako to ide bez napora, piše na stranici Promatrati umjesto osjećati. Pogled na svakodnevicu govori više od osjećaja jednog pojedinog dana.
Ako je upravo mnogo toga teško, može rasteretiti saznanje da miran dan bez osjećaja nije izgubljen dan. Ako dobro ide i želiš to zadržati, normalno je da malo primjećuješ, jer ono što funkcionira ne upada u oči. A ako se želiš dalje razvijati, mnogo toga pokazuje se najprije u svakodnevici, u onome što činiš, a ne u osjećaju.
Česta pitanja
- Radim li nešto pogrešno ako ništa ne osjećam?
- U pravilu ne. Radi se uglavnom ondje gdje ništa ne osjećaš. Za to ne moraš ništa činiti ni osjećati.
- Trebam li naučiti osjećati više?
- Ne. Osjećati više nego što možeš obraditi prije preopterećuje. Prema Ricu opažanje koje dobro funkcionira djeluje nespektakularno.
- Znači li ništa ne osjećati da se ništa ne događa?
- Ne, ali ni suprotno. Miče li se nešto, pokazuje se u polju, a ne po osjećaju jednog dana. Pitaj ako si nesiguran.
- Što ako odmah nešto primijetim?
- To se može dogoditi kada se radi na dijelu koji opažaš. Tada je promjena prema Ricu odmah osjetna. To nije ni bolji ni lošiji znak.
- Osjeća li Rico ono što ja osjećam?
- Ne. On čita tvoje polje, a ne tvoje doživljavanje. Kako pritom postupa, piše u Kako Rico pronalazi i čita tvoje polje.
Kako dalje
Što Rico uopće vidi kada čita tvoje polje, objašnjava Kako Rico pronalazi i čita tvoje polje. Kako polje može biti ozlijeđeno, opisuje Kako polje može biti ozlijeđeno.