Početak · Temelj

Čvrsto tlo umjesto močvare

Napomena: radionice se održavaju samo na njemačkom.

Stabilnost je ono što drži pod opterećenjem. Zašto obje radionice počinju od čvrstog oslonca, zašto se on teško može izravno vježbati i zašto dolazi prije opažanja.

Što mislim pod stabilnošću

Poznaješ to: dogodi se nešto s čim nisi računao. U prvom se trenutku pokaže gdje stojiš.

Ricove riječi

Biti stabilan znači, što god se dogodi, čovjek najprije ostane miran u prvom trenutku, onda razmisli ili se onda instinktivno ponaša ispravno, jer ima stabilnu podlogu.

Rico Brunner

U tome su tri stvari: podloga koja nosi. Mir u prvom trenutku. I ponašanje koje nakon toga odgovara, promišljeno ili iz trbuha. Nijedno od toga nije osjećaj. To su uvjeti.

Rado to opisujem tlom pod nogama.

Stabilno ne znači ni da je uvijek lijepo vrijeme. U mom modelu stabilan dio energetskog polja stoji na kiši, na jakom vjetru i u oluji. Opterećenje pripada tome. Stabilnost je ono što pod njim drži.

Zašto se ne može izravno vježbati

Najčešće pitanje koje mi se postavlja glasi: kako da postanem stabilniji? Moj je prvi odgovor ograničenje. Na samoj stabilnosti može se raditi samo vrlo teško.

To ima veze s mehanikom. Energetsko polje ne teži stabilnosti. Teži miru. Ako nešto unese nemir, polje odgovara protupokretom i vraća se u mir. Ako to uvijek iznova uspije, nastaje stabilnost. Ona je nusprodukt, a ne cilj prema kojem bi se moglo ciljano usmjeriti.

Ono što se može učiniti zato je nešto drugo: dati polju prostor u kojem se stabilnost može stvoriti. Manje onoga što te stalno stavlja pod pritisak. Više trenutaka u kojima si uz sebe. Najjednostavniji oblik toga je osnovna vježba pod Biti uz sebe.

Zašto ne krećem od preopterećenosti

Bilo bi očito boriti se protiv preopterećenosti. Ja to vidim obrnuto.

Ricove riječi

Kad sam 90 % preopterećen, onda još uvijek imam 10 % stabilnosti.

Rico Brunner

Na taj dio usmjeravam pogled. Kamo ide pozornost, ondje nešto dobiva težinu. Tko se stalno bavi preopterećenošću, daje joj još više težine. Tko se bavi onim što nosi, daje težinu tom dijelu.

Kad ne osjećaš ništa što nosi

Tko je usred teškog razdoblja, taj dio koji nosi često uopće ne osjeća. Tada pomaže drugo pitanje.

Ricove riječi

Kad izađem iz te preopterećenosti i usredotočim se na to, kad ne osjećam što me čini snažnim, onda osjećam što mi godi.

Rico Brunner

Sama aktivnost pritom je sporedna. Koliko strpljenja treba, kod svakog je čovjeka drukčije i ne može se planirati.

Zašto oslonac dolazi prije opažanja

Mnogi ljudi koji dolaze na moje radionice opažaju mnogo. Ali više opažati nije automatski bolje. Tko osjeća više nego što može preraditi, preopterećen je.

Ricove riječi

Imam otvoreno opažanje. Sve ulazi. Ne mogu razlikovati. To je kao kad kod kuće skinem vrata. Svatko može ući.

Rico Brunner, radionica

Bez čvrstog oslonca opažanje postaje veće, ali razlikovanje ne postaje bolje. Snaga zato ne leži u opažanju. Leži u tome da si uz sebe. Što si više uz sebe, to je jasnije ono što opažaš.

Na radionici za to stavljam dvoje ljudi jedno uz drugo. Oboje vježbaju dvije godine. Jedan vježba samo svoje opažanje, drugi samo svoj oslonac.

Ricove riječi

Onda onaj tko je radio samo na svojoj stabilnosti nakon dvije godine može bolje opažati. Jer kroz veću stabilnost, veći temelj, može osjetiti više stvari i može ih i preraditi.

Rico Brunner, radionica

Zato „Učiti iscjeljivati“ počinje osnovnom vježbom, a opažanje dolazi tek kasnije. Na „Učiti opažati“ nakon svake vježbe u paru ponovno si dvije minute uz sebe prije nego što počne sljedeća.

Za svaku situaciju drugi početak

Ako si upravo u teškom razdoblju, počinje se od malih trenutaka u kojima te ništa ne preopterećuje. Više ovdje nitko od tebe ne traži.

Ako si našao svoje tlo i želiš ga zadržati, svakodnevica ti pokazuje gdje stojiš. Najjasnije u prvom trenutku, kad dođe nešto neočekivano.

Ako želiš dalje, u opažanju ili u radu s drugim ljudima, čvrst oslonac preduvjet je za sve dalje. Više o tome pod Ako i sam želiš raditi s ljudima.

Često je čovjek u više situacija istodobno: u obitelji drukčije nego u poslu, u vezi drukčije nego kad je sam sa sobom.

Česta pitanja

Mogu li izravno raditi na svojoj stabilnosti?

Samo teško. Stabilnost nastaje kad se tvoje polje uvijek iznova vraća u mir. Možeš joj dati prostor: osnovnom vježbom pod Biti uz sebe i trenucima koji ti gode.

Znači li stabilno da me više ništa ne obara?

Ne. Stabilan je onaj tko u prvom trenutku ostane miran i nakon toga primjereno djeluje. Kiša, vjetar i oluja ipak postoje.

Osjećam li koliko sam stabilan?

Najčešće jedva. Ono što je za tebe normalno, ne upada ti u oči. Kako ipak vidiš gdje stojiš, piše pod Nastaviti vježbati kod kuće.

Moram li već biti stabilan da bih došao na radionicu?

Ne. Obje radionice počinju upravo ovdje. Važnije je da vidiš svoje vlastite granice. Više pod Vidjeti vlastitu granicu.

Zašto se ne bih trebao baviti onim što me preopterećuje?

Zato što time dobiva više težine. Pogled na ono što nosi daje težinu tom dijelu.

Kako dalje

Vježba kojom počinju obje radionice nalazi se pod Biti uz sebe. Zašto se opažanje i razlikovanje mogu naučiti, piše pod Zanat, a ne dar.