Početna · Istraživanje
Kako promatram
Kako se promatra nešto što većina ne vidi? Za to ne postoji mikroskop. Moj alat je moje opažanje, i s njim sam naučio promatrati tako da ništa ne mijenjam i ništa ne učitavam.
Istraživanje · Metoda
Najprije gledati, dugo. Zatim propitati ono što sam vidio. Zatim provjeriti je li točno. I to bezbroj puta, iz uvijek drugih smjerova.
Tako sam došao do svega što danas znam o energetskim poljima.
Promatrati, a ništa ne mijenjati
Vrlo sam rano primijetio da promatranje zavodi. Vidiš energetsko polje koje djeluje slabo i odmah želiš nešto učiniti. Još je finiji drugi problem: energetsko polje primijeti da ga se gleda. Prilagođava se promatraču i stupa s njim u odnos. Tada više ne vidiš kako funkcionira, nego kako reagira na tebe.
Morao sam dakle naučiti biti tako miran i toliko kod sebe da me energetsko polje ne primijeti. To je bilo teško, i za moje je istraživanje bilo presudno. Otada mogu uspoređivati: jednom promatrati, a da se ništa ne pomakne, i jednom promatrati dok se nešto događa.
„I zato je promatranje supermoć koja pomaže razumjeti cjelinu.“
Rico Brunner
Ono što sam mislio da znam, morao sam isključiti
Jedan od mojih najvećih izazova bio je ostaviti po strani sve što sam dotad naučio o energijama. Naša glava nadopunjuje ono što vidimo samo djelomice. Oduvijek je to bilo važno za preživljavanje. Tko na rubu šume vidi veliku siluetu, odmah pomisli na medvjeda i bježi. Ako se vara, nije strašno. Ako najprije ode pogledati, može biti prekasno.
Kod promatranja energetskog polja upravo je taj refleks zamka. Više ne vidiš polje, nego mješavinu polja i vlastite filozofije, i savijaš viđeno dok se ne uklopi. Zato sam desetljećima promatrao energetska polja ne pretpostavljajući nikakvo znanje. Moje je znanje izraslo iz tih opažanja, a ne obrnuto.
Na početku sam se pritom uvijek iznova pitao: je li to sad moja želja ili odgovara ovom čovjeku? Želim vidjeti ono što jest, a ne ono što želim.
Godinu-dvije gotovo samo opažati
Kao mladić opažao sam vrlo mnogo i mnogo toga pogrešno tumačio. Mnogo sam tumačio, a malo promatrao. U nekom sam trenutku to okrenuo. Godinu do dvije devedeset sam posto vremena samo opažao i jedva izvodio zaključke. U tom sam razdoblju pronašao pristup mehanici energetskog polja, onakvoj kakvu je danas opisujem.
Danas je ostalo tako: promatranje i analiza čine najveći dio, a zaključci još samo djelić. Što dulje opažam, to više pojedinosti i povezanosti vidim. Na kraju često uopće više ne moram tumačiti.
„jer opažanje na kraju zamjenjuje interpretaciju, jer sve postaje tako očito.“
Rico Brunner
Čekati da film završi
Možda to poznaješ iz kina. Nakon deset minuta znaš kako film završava. Nakon pola sata opet to znaš, nakon sat vremena također. Na kraju ipak bude drukčije. Tako je i s energetskim poljima: tko tumači prerano, više puta promaši, a tko svoj rad gradi na pogrešnom tumačenju, ne radi ondje gdje energetskom polju treba.
Zato promatranju pripada i prepoznati kad je neko promatranje završeno. Kod mene prije sesija nije završavala sa sesijom. Energetska polja nekog čovjeka često sam poslije još danima promatrao, dok nisam razumio što vidim.
Tri faze, bezbroj puta
Moje je istraživanje imalo tri faze, i prošao sam ih bezbroj puta. Najprije promatrati, a ne mijenjati. Zatim propitati vlastite zaključke iz tog promatranja. Na kraju provjeriti je li točno ono što sam spoznao. Ako nije bilo, počinjao sam ispočetka.
Jednom mi je upalo u oči nešto s čim nisam računao. Kad prepoznam energetsko polje i razumijem zašto ne funkcionira, već to u polju pokreće impuls. To sam poslije mnogo puta ponovio prije nego što sam povjerovao.
„Bio sam jako začuđen i onda sam to mnogo puta ponovio da vidim je li to bila slučajnost.“
Rico Brunner
Iz mnogih smjerova, pohranjeno u glavi
Samo jedno opažanje nije mi dovoljno. Neko mjesto pogledam s jedne strane i zapamtim rezultat. Zatim s druge strane, pa s treće. Tek kad se rezultat iz mnogih smjerova ponovi i potvrdi, polazim od toga da sam razumio kako nešto funkcionira.
Dugo to nisam zapisivao. Imam fotografsko pamćenje, i to ne za stvari koje miruju, nego za ono što se kreće. Zato dugo nisam ni primijetio da ga imam. Ponovno vidim energetsko polje i znam gdje se promijenilo. Onda se pitam zašto baš ondje.
„Da nisam imao fotografsko pamćenje, s pisanim bilješkama nikad ne bih mogao raditi ovaj posao, jer je poplava informacija bila mnogo veća od onoga što čovjek može zapisati u jednom danu.“
Rico Brunner
Što sam naučio iz svojih pogrešaka
Naravno da sam griješio, čak često. Ako sam nešto pogrešno protumačio, nisam htio znati samo kako je ispravno. Zanimalo me zašto je nastalo pogrešno tumačenje. Što sam previdio? Na što nisam mislio? Zašto sam s tim pogrešno postupio?
To pitanje postavljam sebi i danas. Pogreška mi pokazuje gdje moj pogled još ima prazninu. Ponekad se energetsko polje isprva ponaša naizgled nelogično. Ako promatram dovoljno dugo, vidim da u širem kontekstu slijedi vlastitu logiku.
Što je od toga danas u svakom radu
Iz tih je godina nastao tijek po kojem radim do danas. Dio mog rada zato je i dalje istraživanje.
I simulaciju sam pronašao promatranjem. U svom opažanju mogu isprobati kako bi energetsko polje reagiralo na neki korak, a da polje pritom ne ometam. U informatici za to postoji sandbox, zatvoreni prostor u kojem se nešto isprobava, a da se ne dira sustav koji radi. Pri izvedbi se ipak može pojaviti nešto neočekivano. Zato i tada nastavljam promatrati.
Kako ta četiri koraka međusobno djeluju u pratnji na daljinu, piše u području Kako radim.
Česta pitanja
- Primjećuje li moje energetsko polje da ga promatraš?
- Naučio sam promatrati tako da me energetsko polje ne primijeti. Inače bi mi se prilagodilo, i ne bih vidio kako zaista funkcionira.
- Vidiš li slike ili boje?
- Ne. Ne vidim slike ni auru. Opažam kako je energetsko polje građeno i gdje funkcionira, a gdje ne. Ono što ne vidim jest, na primjer, gdje se netko upravo nalazi ili u kakvoj je životnoj situaciji.
- Može li se naučiti tako promatrati?
- Opažanje se može vježbati. Kod mene je ono snažna urođena sposobnost koju sam izbrusio tisućama sati vježbe. Na svojim radionicama vježbamo promatranje, vidi Radionica (samo na njemačkom).
- Što ako se varaš?
- Zato provjeravam. Kontrola na kraju svakog rada pokazuje mi je li nastupilo ono što sam namjeravao. Zabluda je za mene materijal: želim znati kako je nastala.
Kako dalje
Što sam tom metodom opazio i koja su načela iz toga nastala, piše u Što sam opazio. Natrag na početak mog puta vodi Moj istraživački put.
Područje Istraživanje · Verzija 1.0 · 30.10.2026